Boro odlazi u Hercegovinu s obitelji i pokušava srediti obiteljske odnose, u cemu mu pomaže i jedan magarac. Nagradivani film Antonija Nuica.
Godina je 1995. Ljeto kada ce se dogoditi Oluja. Boro, covjek godinu i pol udaljen od proslave cetrdesetog rodendana, sa ženom Jasnom i sinom Lukom nakon sedam godina odlazi u Drinovce, svoje rodno selo u Hercegovini. Želi vidjeti brata koji je sa obitelji uspio izaci iz Sarajeva. Znao je da je brat ranjen, ali pri prvom susretu nakon niza godina otkriva da ce brat ostatak života provesti u invalidskim kolicima. Boro je u konstantnoj svadi sa Jasnom, a s ocem Paškom, kojeg krivi za majcinu smrt, uopce ne razgovara. U dva tjedna kolovoza 1995. Boro ce razriješiti godinama dubok sukob s ocem, naucit ce biti bolji muž i otac, a u svemu tome ce ne malu ulogu odigrati jedan magarac.
'Kenjac' se predstavio na ovogodišnjem Pulskom festivalu, te je izborio odlicne reakcije žirija, publike i kritike. Žiri mu je dodijelio Zlatnu Arenu za najbolji scenarij (Antonio Nuic), kameru (Mirko Pivcevic) i glazbu (Srdan Gulic Gul), a publika mu je dodijelila 3. nagradu, s prosjecnom ocjenom filma 4.31. Kritika je izabrala ovaj film za najboljeg na Festivalu i dala mu nagradu Oktavijan.
Jurica Pavicic (Jutarnji list) napisao je da bi se 'Nuicev film mogao opisati kao svojevrsni Cehov s kamenjara, samo što umjesto cehovljevskog galeba kao dramski simbol ovaj put figurira naslovni - magarac. Koloristicki ispran, osuncan, smješten u ikonografiju kamena, loze i suhog duhana, Nuicev film izgleda kao tematski park mediteranizma, ali ujedno i razbija stereotipe o ekstrovertnom, veselom jugu.' Damir Radic (Nacional) zakljucuje da su 'velike vrline filma uvjerljivo postavljanje prepletenih odnosa likova uz dobru psihološku elaboraciju i narativnu solidnost, zreli redateljski ritam, specificno ugodajna (Zlatnom arenom nagradena) fotografija Mirka Pivcevica te redom jaki glumci predvodeni Nebojšom Glogovcem, Natašom Janjic, Ljubomirom Kaporom i Tonkom Lonzom'.